Joaquin Phoenix

Ekscentrični glumac, za kojeg je javnost prvi put čula kad je zvao hitnu pomoć jer se njegov slavni brat River predozirao, za Playboy govori o klinici za odvikavanje (must za glumce), životu poslije smrti (to ne postoji), o videosnimci njegova bolnog tetoviranja (pravi frajeri ne plaču) i zašto nije bio mezimac Eve Mendes (imao je previše posla). 

1 Bili ste nominirani za Oscara, za uloge izmučenih, uznemirenih likova u filmovima Gladijator i Hod po rubu. Zašto birate mračne, teške uloge?

Laska mi kad ljudi govore tako o meni, ali često imaju bolje mišljenje nego što zaslužujem. Prije baš nisam mogao birati uloge. Nisam dobivao 400 ponuda, dobio bih četiri i njih bih snimao. Ruku na srce - da sam visok metar i devedeset, plavokos i neodoljivo muževan, neprestano bih dobivao hrpu ponuda. Svaki glumac koji to ne priznaje, griješi. Ali, od trenutka kad se afirmirate, pokušavate to promijeniti.

2 Smatrate li "promjenom" mogućnost igranja glavnih uloga?

Ironija je što mi sad nude sve te uloge koje obično dobivaju plavi dvometraši širokih ramena. A ja mislim: "Jeste li vi normalni? Napokon počinjem raditi neke prave stvari, a vi mi sad nudite glavne uloge u filmovima u kojima bih trebao trčati naokolo mašući pištoljem i ganjajući opake frajere?" Ne razumijem glumce kojima, nakon što se muče godinama, i dobiju Oscara u četrdesetpetoj, deset sljedećih filmova bude jebeno smeće.

3 Rođeni ste u Portoriku i mnogo ste putovali po Srednjoj i Južnoj Americi s roditeljima, koji su bili misionari kulta Djeca Božja. Je li vas to iskustvo pripremilo za stvarni svijet?

Ne znam koje bi iskustvo moglo ikoga pripremiti za stvarni svijet. Kao dijete bio sam siromašan, ali sam stekao bogato iskustvo. Dobro se prilagođavam različitim situacijama i ugodno se osjećam u različitim okolinama i s različitim ljudima. Ništa ne bih mijenjao.

4 Počeli ste glumiti s osam godina, ali ste postali poznati 1993. - javnost je čula za vas kad ste pozvali 911 iz govornice ispred slavnog losanđeleskog kluba Viper Room, tražeći pomoć za svog brata Rivera koji se predozirao drogom. 

Dovoljno je teško zamišljati što ste vi i vaša obitelj tada proživljavali, ali zamislite kako bi danas ti događaji bili eksploatirani na blogovima i u žutoj štampi. Bilo je strašno. U vrijeme kad je umro moj brat, završavala je jedna era. Imate pravo: da se dogodilo puno kasnije, komentari bi osvanuli na blogovima. Količinu informacija koje danas cirkuliraju jednostavno je nemoguće pojmiti. Pretpostavljam da je tijekom povijesti uvijek postojalo nešto slično, ali, na neki način, teško je to probaviti. Zgadiš se sam sebi i zgadi ti se čitav ljudski rod. Moraš se zamisliti i zapitati: "Kad sam ja to iskorištavao druge i bio voajer?" Ako netko započne priču o zajedničkom prijatelju, samo kažem da me ne zanima. Čak ne čitam intervjue s ljudima koje poznajem. Mogu pročitati intervju s političarom, ali ako taj političar ševi svoju asistenticu, neću to čitati, ne zanima me.

5 Ne zanima vas jer mislite da ta informacija nije bitna za njegov posao ili zato što vam je slabo kad to čujete?

U medijima ne bi trebalo raspravljati o obitelji nekoga tko više nije među nama, nego - što ja znam - recimo, o predsjedniku koji laže. Time ne želim reći da da je život moga brata bio bezvrijedan, ali svakako ne zaslužuje veću pozornost od svijeta politike i drugih važnih tema, pogotovu kad diljem svijeta svaki dan umiru milijuni ljudi, ali čini se da nam se živo jebe za to.

6 Je li vas bratova smrt navela na razmišljanje o životu nakon smrti?

Jebote, ne. To ne postoji. Jednostavno nas više nema. Ako i imam dušu, ne vjerujem da njome interpretiram život, osjećaje i iskustvo. Mozak daje smisao iskustvu i osjećajima. Bez mozga, kako je moguće išta razumjeti ili osjećati?

7 I sami ste iskusili blizinu smrti kad ste se prevrnuli u autu na cesti kanjona u Los Angelesu u siječnju 2006.

Bilo je gusto. Gužva oko tri sata popodne, puno parkiranih automobila, a meni su jednostavno otkazale kočnice. Kao kad silazite stubama i očekujete da će uslijediti još jedna, ali je nema. Zakočio sam i sljedeće sekunde pomislio: čekaj, od ovog pokreta obično se zaustavi svijet oko mene. Kočio sam, ali se ništa nije događalo. Užasnuo sam se kad sam vidio kako se žena u autu ispred mene zaustavila i pomislio kako ne želim nikoga ozlijediti, pa sam, želeći izbjeći aute, naglo skrenuo desno, ravno u jebenu planinu, zabio se u stijenu i prevrnuo se. Bio je to gadan udar, aktivirali su se svi zračni jastuci, a ja sam na kraju uživao u toj velikoj strci jer je sve ispalo dobro. Kao da je vrijeme stalo i ništa se nije dogodilo.

8 Imali ste i iskustva s ovisnostima. Godine 2005., nekoliko mjeseci nakon završetka snimanja Hoda po rubu, otišli ste u kliniku za odvikavanje zbog problema s alkoholom.

U paragrafu dva na strani 148. priručnika za glumce piše: "Želite li biti nominirani za Oscara, idite na odvikavanje". Osjećao sam kako mi je potrebna ta nominacija, a kad odvikavanje nije upalilo, odlučio sam prevrnuti auto i reći da su mi kočnice otkazale. Čini se da je upalilo. (smijeh) Ma ne, jednostavno sam u jednom trenutku pomislio kako ne bi bilo loše neko vrijeme igrati ping-pong, kartati i piti limunadu na nekom zaista lijepom mjestu. A onda, kad su mi rekli da ću se morati predstaviti, rekao sam: "Sranje, zaista ne mislim da mi sve to baš treba. Ali, stvarno, sad sam sasvim dobro.

9 Izbjegavate li oduvijek meso i mliječne proizvode? Misle li ljudi da niste baš zabavno društvo?

Ne namećem nikome svoje stavove i naprosto mogu reći da mi tako odgovara. Naravno da nisam uvijek dosljedan. Kad sam imao 12 godina, bio sam kod prijatelja u San Diegu. Svi su naručili pizzu, a ja sam pomislio: "Pojest ću i ja prokletu pizzu". Pojeo sam dva komada i povraćao dva dana. Čudan sam jer obožavam salate i povrće. Nikad nisam pretjerano volio slatko i ne volim začinjenu hranu. Ja sam san svakog roditelja.

10 Je li vas iskustvo starijeg brata pripremilo za život u šoubiznisu?

Nisam znao ništa o Hollywoodu, a moj se brat, koji je bio zaista slavan, nikada nije tako ponašao. Nismo živjeli u Los Angelesu i nismo bili okruženi holivudskom vibrom. Dok smo odrastali, pokraj kreveta smo držali Siddhartu, a ne Entertainment Weekly.

11 Vaš je lik u filmu 8 mm s Nicolasom Cageom iz 1999. prodavao porniće. Volite li erotske filmove?

Pornografija je fantastična, ne fantastična, jednostavno je to što jest. Postojala je oduvijek, prema tome, sjajno, super, uživaj, iako ja mislim da je moja  maginacija puno bolja. Neko sam se vrijeme ipak nadao da ću snimiti porno-verzije filmova u kojima sam glumio. To bi bilo sjajno, primjerice Gladio ju je za Gladijatora ili 28 cm za 8 mm. Imam prijatelja koji smisli nazive porno-verzija svih filmova u kojima sam glumio. Genijalno.

12 U jednom od vaših novih filmova, We Own The Night, glumite tipa iz 80-ih navučenog na koku, koji je menadžer kluba u vlasništvu ruske mafije. Snimili ste žestoku scenu seksa s Evom Mendes.

Bilo je strašno uzbudljivo. Nikad nisam vidio toliku glad u nečijim očima - toliko upijanje svake sitnice, toliku želju da iskusi, istraži i da se igra. Bilo je jako uzbudljivo jer mi je probudilo glad. Scena seksa je bila među posljednjima koje smo snimili, ali je prva scena u filmu. Bilo je bitno prikazati moj prvi susret s Evom na početku filma, jer jednom kad je moj lik izgubi, nikad više neće iskusiti takvu strast, ljubav i sreću.

13 Eva Mendes, koja je izjavila da joj je prije snimanja te scene bila potrebna votka da smiri nervozu, nazvala vas je jednim od najvećih glumaca svoje generacije. Također je rekla da je raditi s vama "kao da radite s psićem ili dvogodišnjim djetetom; kad obraća pažnju na vas, može biti zaista sladak, ali inače..."

Taj psić nije shvaćao da je psić ili dvogodišnje dijete. Mislio je da je 31-godišnji glumac koji pokušava snimiti film. Da sam znao da trebam biti psić, bio bih puno slađi i puno pažljiviji. Moje isprike, Eva, ali snimio sam i neke scene u kojima nisi glumila. Ovaj psić je morao puno raditi.

14 Jesu li novinari imali pravo kad su tvrdili da ste bili u vezi?

Govorili su da izlazimo i prije nego što smo se upoznali. Bilo je urnebesno. Prvu noć smo izašli nešto pojesti, a fotografi su bili posvuda. Pomislio sam: "Tko je ovaj jebeni komad?" Jer ja zaista, kunem se, ne znam ništa o ljudima s kojima nisam prije radio. Osjećaj da si pod prismotrom nije dobar kad radiš. Došlo je do toga da se nismo mogli ni družiti jer bi to odmah postalo afera. Uvijek me iznenade tračevi koji nastanu ni iz čega.

15 Za mnoge muškarce Eva Mendes je idealna žena. Kakva je vaša idealna žena?

Debeljuškasta, dosadna, bez smisla za humor, vrhunske inteligencije i ekstremno malih grudi. Ne, nemam određen tip. Tražim nepretencioznost, ljupkost i jednostavnost. Vodim dosadan život. Mnogo sam jadniji, pretenciozniji i skloniji klišejima nego što mislite. Kad ne radim, uglavnom mi se ništa ne da. Važno mi je da žene koje poznajem ne trebaju stimulanse izvan kuće jer im to ne mogu pružiti.

16 Smeta li vam što osoba s kojom tek počnete izlaziti na internetu može saznati sve o vašem životu i vašim filmovima?

Vjerujem da se to događalo, ali mi preostaje jedino da se sam nikad ne ponašam tako. Ne mogu garantirati da ljudi koji žive u nekoj zgradi teleskopom ne promatraju svoje slavne susjede u drugoj, ali barem znam da ja nikad neću uzeti teleskop da bih promatrao nekoga. Nedavno mi je prijatelj rekao: "Želim te upoznati s prijateljicom. Zaista je draga. Imaš je na webu. Zove se..." Srest ću je kad je sretnem. Sigurno je neću tražiti na internetu.

17 Reservation Road govori o roditeljima koji proživljavaju smrt djeteta. Utječe li tako tužna tema na vas?

To je očito teška tema, ali, ironično, dobro sam se zabavio. Volim raditi s Terryjem Georgeom, piscem i redateljem - s njim sam radio na filmu Hotel Ruanda. Rekao je da, za razliku od Amerike, "ljudi u ostatku svijeta očekuju da će ostati bez djece. Pretpostavljaju da će ih netko bombardirati. To je jednostavno dio života." Amerika živi pod staklenim zvonom. Zato je 11. rujna u ostatku svijeta izazvao reakciju: "Idioti, nama se to stalno događa". Bilo je dobro imati nekoga tko razmišlja poput Georgea jer je postojala opasnost da se film pretvori u festival suza.

18 Kad smo kod suza, je li vas Casey Affleck zaista snimio kako plačete za vrijeme tetoviranja?

Potpuno sam zaboravio da je snimao. Jesam, baš sam bio pičkica dok sam se tetovirao. Ali, ne smeta mi kad se ne ponašam muški. Zadovoljan sam kad plačem dok mi tetoviraju unutarnji dio ruke, koji je jedno od najosjetljivijih mjesta za tetovažu. Casey i ja smo bili u Italiji i željeli smo si napraviti slične kružne tetovaže koje ne znače ništa. Smijali smo se ljudima koji tetoviraju simbole na rukama, a kad ih pitaš kakav je to simbol, kažu: "To znači 'mudrost' na keltskom", a ti si misliš: "O, jebeno". Pitam se gdje je ta videosnimka.

19 Jeste li nedavno gledali Gladijatora?

Vaša uloga mladog nasljednika prijestolja veoma je dojmljiva. Gledao sam samo prvi dio. Otišao sam kad se pojavio moj lik. Za mene je nezamislivo gledati taj film, ili bilo koji drugi film u kojem glumim, na način na koji ga gleda netko tko nije radio na njemu. Sjećam se samo kako sam pokušavao odraditi scenu, što sam uspio i što nisam. Kad uspije, zabavno je što potpuno prestaneš razmišljati i izgubiš se u tom svijetu. Loše je za glumca kad se navikne gledati sebe na ekranu jer se neizbježno počne ponašati na određen način i postane previše samosvjestan. To možeš spriječiti jedino kad nisi svjestan sebe na taj način ili barem pokušavaš ne biti.

20 Je li vas itko pokušao uvjeriti da biste, da se više družite i izlazite, bili veće ime u Hollywoodu?

Koliko se sjećam, Michelangelo nije bio pretjerano društven. Mislim da nije bio ni John Lennon. Poanta kreativnog rada je u tome da si sam sa sobom i da radiš. U trenutku kad postaneš prisan sa svima, mislim da zaboraviš na jebene pokušaje da dotakneš Sunce.