Krađe

Tko krade dijamante?

Nije lako opisati dijamant. Je li to omiljena dekoracija visokog društva, djevojčin najbolji prijatelj, iskaz vjernosti i predanosti, platežno sredstvo za nabavu oružja ili jednostavno odlična dugoročna investicija, zapravo nije ni važno, s obzirom na to da je nesporna činjenica kako ovaj plemeniti mineral stoljećima plijeni pažnju aristokracije, bogatih udavača, trgovaca svime i svačime, pa naravno i lopova. Ukrasti dijamant nije jednostavno, ali je vrlo primamljivo. Razlog tome je što takva roba uvijek nađe svog kupca, a po nekim procjenama tri četvrtine prodanih i kupljenih dijamanata nije prošlo svjetski poznatu burzu dragog kamenja u belgijskom Antwerpenu, a nije nabavljeno ni u sklopu De Beersovih „pogleda“ (De Beers dražbe dijamanata naziva pogledima, a one koji ih kupuju, skupljačima pogleda), nego laički rečeno - ispod stola.

 

Dijamanti su maleni i lako ih je sakriti, policijski psi ih ne mogu nanjušiti i vremenom ne gube, nego dobivaju na vrijednosti. Prava poslastica za lopove, ali nikako za bilo kakve lopove. Dijamante treba znati ukrasti, a treba ih znati i prodati i upravo zato amateri završavaju neslavno. Pa čak i pravi majstori padaju zbog sitnih pogrešaka, a samo „najbolji u klasi“ sretno nestaju s milijunskim plijenom.

 

KRAĐE DIJAMANATA počinju već u samim rudnicima. Rudari nerijetko kradu neobrađene dijamante gutajući ih ili umećući u razne tjelesne otvore. Kao jedan od najvećih koncesionara, De Beers je svojevremeno provodio rentgensko snimanje svojih zaposlenika prilikom svakodnevnog izlaska iz rudnika, no u novije vrijeme zbog opasnosti po njihovo zdravlje, ono se provodi samo nasumice, tako da dobar dio ovih najbanalnijih krađi dijamanta uspije. Druga metoda domišljatih rudara je slanje dijamanata pomoću golubova. Trenirani golubovi motaju se oko rudnika, pa ih rudari natovare neobrađenim dragim kamenjem, koje kasnije samo pokupe u golubarnicima. Poznat je slučaj rudara iz Namaqualanda, koji je uhvaćen jer je čuvar primijetio goluba koji je, preopterećen dijamantnim teretom, klepećući krilima neuspješno pokušavao poletjeti.

 

624 x 412 px

Krađe dijamanata nerijetko kreć u samim rudnicima


Najsiroviji primjeri pljačke su oni hajdučke prirode, gdje se dijamanti otimaju silom. Najpoznatija pljačka tog tipa zbila se 1959. godine na farmi gospođe Vere Krupp, u blizini Las Vegasa. Gospođa Krupp nikada nije skidala svoj 33-karatni dijamantni prsten, pa su provalnici to učinili umjesto nje, ostavivši je bez dijamanta, ali s krvavim prstom. Međutim, stanoviti gospodin Hagenson nije daleko dogurao. FBI ga je locirao u Louisiani kad je pokušao prodati dijamant, a manji, sporedni dijamanti nađeni su kod jednog zlatara u St. Louisu, pa je tako gospođa Krupp ponovno mogla rekonstruirati svoj prsten. Njezin dijamant, na kraju je završio kod Elizabeth Taylor, koja ga je ponosno nosila sve do smrti...


Kad smo kod nasilnih pljački, treba spomenuti bandu Pink Pantera, za koju se sumnja kako dolazi s prostora bivše Jugoslavije, poglavito Srbije i Crne Gore. Interpol pretpostavlja da bandu tvori dvjestotinjak niških kriminalaca, a drugi pak izvori tvrde da je riječ o šezdesetak članova bande iz Crne Gore. Uglavnom su to bivši vojnici, koji izvrsno barataju oružjem i govore nekoliko stranih jezika. Banda je dobila nadimak, nakon što je opljačkala draguljarnicu Graff u londonskom New Bond Streetu 2003. godine, a dio plijena pljačke vrijedne 35 milijuna funti, prsten s plavim dijamantom vrijedan 750.000 eura nađen je skriven u kremi za bebe u jednoj kući u Londonu, baš kao i u poznatom filmu „Povratak Pink Pantera“.


Banda je optužena i za pljačku tokijske draguljarnice 2004. godine, gdje su uspjeli ukrasti ogrlicu Comtesse de Vendome, koja se sastoji od 116 dijamanata. Iako su u Londonu koristili vatreno oružje, u Tokiju im je bio dovoljan samo suzavac kojim su omamili prodavača, prije nego što su ga prebili i zaključali u zahod. Jesu li posrijedi pljačkaši iz Srbije i Crne Gore ili organizirana banda, teško je zaključiti. Iako su mnogi članovi te navodne skupine uhićeni nakon spomenutih pljački, slične pljačke se nisu prestale događati, pa ta kombinacija nasilja i smjelosti, Interpolove istražitelje asocira na prepoznatljiv princip rada. Stoga se pretpostavlja da je banda Pink Pantera otimala dijamante od Monte Carla do Dubaija i u više od 150 pljački ukrala robu u vrijednosti od 200 milijuna funti.

 

PUNO SOFISTICIRANIJE metode od „magnuma u čelo“, koristila je takozvana Torinska škola, koja se sastojala od profesionalaca koji u svojim krađama nikada nisu koristili silu. Prema riječima vođe skupine Leonarda Notarbartola, iskusnog kradljivca dragulja, glavni planer pljačke bio je neimenovani židovski draguljar, no sumnja se i na talijansku mafiju s kojom je Notarbartolo obiteljski povezan, a nije isključena ni prijevara osiguravajućeg društva, s obzirom na to da su dijamanti bili osigurani.

 

624 x 412 px

Leonardo Notabartolo, vođa "Torinske skupine"


Uglavnom, najveću pljačku dijamanata svih vremena Leonardu je predložio misteriozni draguljar, ponudivši mu 100.000 eura samo za odgovor na pitanje može li se trezor Dijamantnog centra u Antwerpenu probiti. Iako je Leonardo nakon domišljatog izviđanja - u kojemu je glumeći trgovca dijamantima trezor slikao iznutra koristeći minikameru na kemijskoj olovci - objasnio svom nalogodavcu da je trezor nemoguće probiti, ovaj ga je nakon nekoliko mjeseci pozvao na sastanak u repliku trezora, gdje ga je upoznao s trojicom budućih suradnika. Genij se specijalizirao za alarme i nije bilo tog alarma koji on nije mogao deaktivirati, Čudovište, visok mišićav muškarac specijalizirao se za sigurnosne digitalne brave, a Kralj ključeva, stariji gospodin, za dupliciranje najsofisticiranijih sigurnosnih ključeva.


Nakon što su godinama motrili trezor, a Leonardo je u isti redovito ulazio, odlučili su se za akciju 16. veljače 2003. godine. Nakon što je Leonardo pri svojem posjetu trezoru destabilizirao senzore topline i pokreta (koji su se palili samo ako su detektirali i pokrete i toplinu) ženskim lakom za kosu, svatko od ekipe je odradio svoje i probijen je jedan od najčuvanijih i najsofisticiranijih trezora na svijetu. Od ukupno 160 pretinaca s dijamantima, koje su preprodavači ostavljali u sefu tijekom noći, obili su 123, jer nisu mogli nositi toliku količinu dijamanata. Vrijednost ukradene robe procjenjuje se na 100 milijuna
dolara!

 

No, upravo je čovjek kojeg je Leonardo uveo u bandu uprskao stvar. Paranoični Speedy svojim je izljevima ludosti prisilio Leonarda da vreću za smeće punu dokaza o pljački izbace iz automobila u šumu, putem do Italije, umjesto da je zapale u Francuskoj, što je bio prvotni plan uklanjanja dokaza. Vlasnik šume, ekscentrični starac, inače alergičan na onečišćenje prirode, našao je smeće u kojem je bilo i nekoliko dijamanata, ali i krucijalni dokaz - napola pojedeni sendvič s talijanskom salamom.

 

Posebna policija iz Antwerpena, koja se bavi isključivo krađom dijamanta, preko DNK analize sendviča identificirala je, pa uz suradnju s talijanskim kolegama kasnije i uhitila Leonarda, a potom i druge članove bande. Pravdi su izmakli Kralj ključeva i misteriozni draguljar za kojeg je upitno postoji li uopće. Većina dijamanata nikada nije pronađena...

 

ALI KRADLJIVCE DIJAMANATA nije uvijek lako uhvatiti, a ukradena roba se nerijetko više nikada ne pojavljuje na tržištu, jer riječ je o poznatim primjercima koji bi podigli suviše prašine u ovom globalno rasprostranjenom, ali relativno malom tržištu. Policija sumnja da takve primjerke kupuju kolekcionari, ljudi dovoljno moćni da financiraju takav pothvat, ali i dovoljno opasni kako ih kradljivci ne bi poslije ucjenjivali.

 

Upravo tako je potpisana krađa koja do danas nije objašnjena, a pretpostavlja se da je izvedena 1. ili 2. prosinca 2002. godine u haaškom Muzeju znanosti. S obzirom na to da su jedini tragovi krađe bili razbijeni prozor koji je lopovima poslužio kao ulaz u muzej i prazne kutije dijamanata, sa sigurnošću je nemoguće utvrditi kada se točno zbila krađa, u nedjelju navečer 1. ili u ponedjeljak 2. prosinca, kada muzej nije radio. Kako je u muzeju bila u tijeku edukativna izložba o dijamantima, mnogi privatni kolekcionari izložili su svoje primjerke, no iako je muzej bio pod 24-satnom zaštitom čuvara i kamera, sve prostorije s dijamantima bile su opremljene sa senzorima za otkrivanje kretanja, a staklene kutije s najvrjednijim dijamantima napravljene od neprobojnog stakla - dijamanti su jednostavno nestali. Čuvari nisu ništa primijetili, kamere ništa zabilježile, nikakav alarm se nije oglasio i staklene kutije nisu imale tragova provale...


Muzej je kasnije procijenio vrijednost ukradene robe na 12 milijuna eura, teško je izračunati pravu štetu jer se među nestalim predmetima nalazilo mnogo povijesno važnih dragulja, kao što je vjenčani dar kralja Williama III. kraljici Mary II. iz 17. stoljeća. Iako ima još krađa dijamanata gdje se počiniteljima izgubio svaki trag, možda je najsimpatičnija od svih ona koju je počinio gospodin poznat pod lažnim imenom Carlos Hector Flomenbaum. Ovaj „uspješni biznismen“, više od godinu dana je posjećivao trezor ABN AMRO banke u Antwerpenu. Simpatičan čovjek od 55 do 60 godina, koji je govorio tečnim engleskim s američkim naglaskom, ukrao je identitet Carlosu Hectoru Flomenbaumu, nabavivši njegovu ukradenu argentinsku putovnicu. Bio je rado viđen gost u banci, jer je osoblje često darivao čokoladom i razgovarao s njima o temama svakodnevnog života, koje nisu imale nikakve veze s poslom, dakle dijamantima.

 

624 x 412 px

Carlos Hector Flomenbaum

 

GOSPODIN FLOMENBAUM je stekao toliko povjerenje ABN AMRO banke, da je postao jedan od rijetkih VIP klijenata koji su imali ključ trezora kako bi u svako doba noći mogli pristupiti svojim dijamantima. Sve je to bilo jako zgodno, dok između 2. i 5. Ožujka 2007., gospodin Flomenbaum nije izašao iz trezora s 120.000 karata dijamanata, vrijednih 28 milijuna dolara. Od tada mu se gubi svaki trag, a banci ni danas nije jasno kako je čovjek s ukradenom putovnicom mogao proći njihove provjere.

 

U svakom slučaju, krađa dijamanata nije posao za svakoga. U gotovo svim uspješnim krađama, sumnja se na „pomoć iznutra“, no ona gotovo nikada nije dokaziva. Dijamanti su česta meta gospode i pustolova, beskrupuloznih kriminalaca i lukavih birokrata, pa se veća pljačka zbiva gotovo svake godine. Iako policijski istražitelji procjenjuju da lopovi dobivaju samo manji dio realne vrijednosti ukradene robe (jer sami po sebi nisu u stanju progurati vruće dijamante na tržište), ne mogu se oteti dojmu da se tip kao što je „gospodin Flomenbaum“ negdje smije kao mali zadovoljni praščić, te u društvu nekolicine tamnoputih ljepotica pije svoj koktelčić na terasi prekrasne vile uz pješčanu plažu jednog od onih egzotičnih otoka, smještenih daleko od pogleda znatiželjnika i ruke zakona inspektora Clouseaua...

 

 

Tekst je preuzet iz Playboya broj 171, travanj 2011

Ostavi komentar
Iz kategorije
U četvrtak, 10.4. Giant je otvorio svoj najveći dućan u Zagrebu, u ulici grada Meinza 21. Predivan ambijent na 2 kata osigurati će biciklističkim...
Spektakularna utrka i ove će godine na Lošinj dovesti brojne DH vozače iz cijelog svijeta koji će se provozati odličnom lošinjskom...
Želite novi bajk? Probali ste razne bicikle no i dalje niste zadovoljni? Jednostvano, nije to, TO? Iskoristite priliku i sjednite na GIANT. U...
Udruženje manekena Hrvatske proslavilo je svoju 50-godišnjicu u nedjelju navečer, spektakularnom modnom revijom u Kristalnoj dvorani Hotela...
YOUGOFIRST collective je hrvatsko-slovenska produkcija snowboard filmova i kratkih “clipova” koja se svojim zadnjim filmom “one...
Ovo je priča o Antoniju Rodrigu Nogueiri, kojega svijet poznaje kao Minotaura, o načinu na koji je dobio najveće borbe u karijeri, u ringu i izvan...
Najčitanije

PokerStars mini sit&go turnir

Na zagrebačkom Jarunu u subotu, 15.06. se održao PokerStars mini sit&go turnir na kojem su mogli sudjelovati svi zainteresirani. Za...

Best Mobile Poker operater

LONDON / ZAGREB, 7. svibnja 2013. – PokerStars je imenovan Best Mobile Poker operaterom za 2013. godinu na događanju mGaming Awards kojeg...
Prati nas na Facebooku
Playboy Hrvatska
© 2012 Playboy. Sva prava pridržana.
PLAYBOY, Rabbit Head Design and PLAYMATE are marks of Playboy and used under license by M14 d.o.o.
Kontakt  |  Oglašavanje |  Impressum |  Pravila korištenja |  Uvjeti kupnje